AutoMAGAZIN - Sport

Rallye Monte Carlo 2022

Najnovije vesti iz auto industrije

43. Dakar - završno poglavlje.

43. Dakar - završno poglavlje.

Prošla su već dva dana kako je završio takmičarski dio utrke. Od 12 etapa i 13 brzinskih ispita, kad uračunamo prolog, odveženo je gotovo sve, skraćena su samo dva brzinca i to zbrojeno nekih 150 km...

To su bile jedine modifikacije zacrtanog itinerera koji je ukupno iznosio 7646km od čega su brzinski ispiti iznosili 4767 km. Ono što je obilježilo lošu stranu 43. izdanje Dakra je katastrofalno kratka startna lista u konkurenciji automobila 64 vozila i motocikala samo 98 učesnika. Za Dakar mnogo premalo. Već sam pisao o tome u prethodnim komentarima, koliko je nastup na Dakru postao preskup i ovako kratka startna lista u dvije najvažnije kategorije je slobodno mogu kazati sramota za utrku i organizatora. Netko će reći, pobogu pa Korona je u svetu. Mislim da njena odgovornost može biti skraćenje startne liste desetak posto, ne više. Meni lićno obeležje Dakra su Motocikli i Automobili sve ostalo su mi surogati kojima se broj učesnika pokušava održati na broju iznad tristo. Čak bih i kamione svrstao u tu grupu surogata jer već preko 20 godina posade Kamaz tima se uglavnom voze same protiv sebe. I ove godine si zauzeli sva mesta na postolju. Trebate imati u vidu da su veliki broj kamiona prateće ekipe u kojima sede mehaničari koji daju podršku automobilistima i motociklistima. Jer kao takmičari mogu i na etapi uskakati kao pomoć. Na Dakru tekom etape nije dozvoljena pomoć sa strane nego smeš koristiti samo pomoć drugog takmičara, tako da na to možemo gledati kao izigravanje pravila. Kako god bilo nije to toliko ni bitno jer servisni kamioni u utrci ne mogu nikoga staviti u poziciju da se bori za pobedu. Ipak su oni daleko iza najbržih pa dok njihova intervencija stigne taj je već izgubio bilo kakvu šansu za visoki plasman.


Najveći problem sadašnjeg Dakra je što je onemogućena bilo kakva mogućnost da mali privatni tim svojom genijalnošću, entuzijazmom, strašću napravi konkurentno vozilo i s brzim talentiranim vozačem krene u ravnopravnu borbu s tvorničkim timovima. To je nekoć bilo moguće. S novim pravilima koja sputavaju bilo kakvu mogućnost "jeftinijeg utrkivanja" a pravila nameću tvornički timovi a FIA ih prihvaća i provodi jer je od tih istih korumpirana. Duh utrke je time ubijen i Dakar je postao potpuno suprotno od ideje njegovog tvorca Thiery Sabine-a. Nisam nikakav namćor ili ogorčeni tip koji više nije u stanju financirati svoj odlazak na utrku pa sada kritiziram. Koliko mi god smeta FIA i komercijalizirani ASO organizator Dakra ja tu utrku jednako obožavam kao i 1999 godine kad sam prvi puta startao. I želim ga voziti još barem jednom. Problem je što mene i moje istomišljenike, zanesenjake ova bezrazložna pohlepa onih koji vode čitavu Dakar priču u tome onemogućuje. Oni bi mogli, uz malo više senzibiliteta, malo manje pohlepe i dalje zarađivati milione, da svi budemo sretni da startna lista opet broji 180 automobila i 230 motociklista. Na žalost mislim da se oni ne mogu promeniti jer im je um pomračen i nisu svesni da pohlepa u konačnici pojede samu sebe.


Takmičarski deo Dakra mi uvek nekako ukloni taj gorak osećaj ražočaranja i bolje da se vratim tom lepom delu Dakar sveta.


U konkurenciji motociklista ova godina je bila FANTASTIČNA konačni rasplet se desio u zadnjim kilometrima utrke. Pune dve sedmice najbolji od najboljih rally raid jahača na svetu bespoštedno su jurišali kroz saudijska bespuća ne štedeći se ni malo. Niko se nije mogao opustiti niti na tren, pobednici etapa su se smenjivali kao na traci, lideri u generalci nisu mogli obraniti vodeću poziciju sledeći dan. Jose Ignacio Cornejo, Toby Price, Joan Barreda, Caimi Franco, Ross Branch, Luciano Benavides sve su to tvornički vozači, sama krema rally raid moto sveta. koji su uglavnom morali odustati zbog padova i povreda. Toliko su želeli pobedu i kidali se u tom obračunu sa štopericom i protivnicima da su greške bile neminovne jer niti najbolji na svetu ne mogu se iz dana u dan voziti 110% a da im se nešto ne desi. A upravo su jedni druge terali na tih 110%. Tako bi trebala izgledati svaka utrka bez obzira na kategoriju. Motociklistima tj. interesantnosti njihovih utrka još jedna stvar ide u prilog a to je izjednačenost strojeva koje voze. Nema veze o kojem se proizvođaču radi Honda, Yamaha, KTM, Husqarna svi su oni tu negde po kvaliteti i perfomansama razlike su u nijansama, u konačnici je ipak čovek odlučujući faktor. A to i je smisao sporta, da pobeđuje najbolji sportista a ne najbolja mašinerija. Da nije tako čemu onda doping kontrola u sportu, neka pobedi najbolji steroid ili neko drugo čudo sportske medicine. Rokajte se drugovi sportaši pričat će oni koji prežive ili izbegnu trajne posledice. Odoh malo preširoko, ispričavam se, evo vračam se Dakru.


Kevin Benavides, Argentinac koji se okrunio lovorikom pobede i time postao prvi južnoamerikanac, koji je osvojio Dakar u konkurenciji motociklista u potpunosti je zaslužio pobedu, iako ne bi bilo nepravedno da je pobedio i drugoplasirani Ricky Brabec ili Sam Sunderland koji je bio treći. Ustvari bilo koji od vrhunskih majstora ove discipline koje sam nabroja prethodno u tekstu da je pobedio bilo bi zasluženo. Oni odustali jednostavno nisu imali sreće, grešili i gubili koncentraciju su malo više od Benavidesa koji se konačno u svojem petom nastupu na Dakru uspeo dočepati trijumfa. Do sada, već je završavao Dakar kao 2. i 4. pa je ovo nekako i logični rasplet njegovih nastupa na utrci. Kevine svaka čast, pobeda ti je čista ko suza po svim aspektima i kriterijima koje uzimamo kad se ocenjuje nećiji uspeh. Čestitam !!!

 

U konkurenciji automobilista nije bilo ni približno zanimljivo i napeto kao u moto kategoriji ali daleko od toga da je bilo dosadno. Sainz, Al Attiyah i Peterhansel su boj bojevali dok je ostatak karavane skupljao mrvice koje su ovi ostavili za sobom. Nemojte me krivo shvatiti jer nisu mrvice Al Rajhi-jeve dve osvojene etape i De Villiers-ova jedna, veliki su to rezultati, ali svi ti ljudi na slavni rally dolaze da bi pobedili u generalci. Epizodni uspesi su lepa i dragocena uteha ali znamo zašto su oni na Dakru. Iskustvo, veština, suverenih i ove godine nedodirljivih vozača kao i snaga njihovih timova ostavlja malo prostora ostatku sveta i oni su u ovoj deceniji Dakra ono što su Đoković, Nadal i Federer u svetu tenisa. Jedino im se Nani Roma umešao u dominaciju pobedivši 2014g. Iako i to je više bila posledica timske naredbe jer Peterhansel nije smeo napadati zadnja tri dana. E to je najveći problem kod automobila gde je često postojao dominatni tim koji si je mogao dozvoliti timske naredbe. Ove godine u sličnoj situaciji je bila Honda ali timske naredbe nije bilo i Ricky Brabec prošlogodišnji pobednik nakon odvezene desete etape je izjavio: "svi želimo pobediti, nema timske naredbe" na to se nadovezao Benavides:"vozio sam se 110% da me Brabec ne ulovi". Još jednom SVAKA ČAST MOMCI !!!


Takođe HVALA vodstvu i sportskom direktoru Honde što nam nisu pokvarili veselje timskom naredbom.


Na žalost ni 43. izdanje Dakra nije prošlo bez pogibije, Ove godine nas je napustio francuz Pierre Cherpin pedesetdvogodišnji motociklist koji je pao tekom 7. etape i više se nije budio iz inducirane kome u koju je stavljen. Preminuo je 5 dana kasnije.
Prošle godine smo ostali bez portugalca Paolo Goncalvesa i on je pao u 7. etapi ali za razliku od nesretnog Cherpina proglašen je mrtvim čim je helikopterom prebačen u bolnicu.
2005. poginuo je španac Jose Manuel Perez i on je pao u 7. etapi i preminuo je od zadobijenih povreda par dana kasnije u bolnici.


Izgleda da je sedma etapa posebno pogibeljna u ovom mileniju, zastrašuje koincidencija ova tri slučaja. Nisam dalje išao kopati po statistici i tražiti da li je i koliko njih poginulo tekom 7. etape. Ovo mi je slučajno upalo u oko jer sam nedavno govorio prilikom gostovanja u jednom podcastu o slučaju Pereza koji je preminuo dan prije legendarnog Fabricio Meoni-a kojeg sam poznavao. To je jedini slučaj u historiji Dakra da dvojica motociklista preminu dan za danom. Tužno.


Kakva je budućnost Dakra, da li će sledeće godine startna lista biti još kraća, videt ćemo. Da li će se neko iz organizacije oko toga uzbuđivati, neće. Zašto? Pa saudijsko ministarstvo sporta ih je toliko zatrpalo šuštavim papirićima da ih verovatno još uvek nisu uspeli izbrojati. Dok je Saudijska Arabija tako izdašan sponzor baš nas briga koliko će takmičara biti na startu. Ove godine smo doveli oldtimere na utrku ako usfali konja za paradu sledeće ćemo godine još nešto izmisliti. Psi laju karavane prolaze, nema veze što su karavane sve kraće, duh i karizma Dakra su u drugom planu sve dok nama trebaju mašinice za brojanje zarađenog novca.


S ovim bih lagano priveo kraju ovogodišnje praćenje Dakra, nadam se da vas nisam smarao i da ste uživali u svemu lepom što Dakar nosi sa sobom.


Do sledeće prilike lepo vas pozdravljam.


Dražen Ćurić - Automagazin.rs

Foto: Red Bull

WRC Repco Rally New Zealand 2022 - VIDEO

WRC Repco Rally New Zealand 2022 - VIDEO

Rally New Zeland nam je doneo najmlađeg svetskog šampiona u istoriji reli sporta. Kalle Rovanpera (Toyota GR Yaris Rally1 HYBRID) je sa 22 godine i 1 dan starosti postao svetski šampion, i to na veoma zahtevnim makadamskim putevima Novog Zelanda...

Rallye Monte Carlo 2022 - Sebastien Loeb pobednik!

Rallye Monte Carlo 2022 - Sebastien Loeb pobednik!

Pobednik Rallye Monte Carlo 2022 je Sebastien Loeb (Ford Puma Hybrid Rally1)! Devetostruki svetski šampion je još jednom pokazao da nije za staro gvožđe, a M-Sport da za novu reli sezonu nije pripremio auto nego pravu pravcatu raketu...

Rallye Monte Carlo 2022 - prve fotografije

Rallye Monte Carlo 2022 - prve fotografije

Rallye Monte Carlo 2022 startovao je sa dva noćna brzinska ispita. Najbrži je bio Francuz Sebastien Ogier (Toyota GR Yaris Rally1) ispred svog sunarodnika Sebastiena Loeba (Ford Puma Hybrid Rally1)...

Rally Sweden 2024 - Thierry Neuville
Slika nedelje
Poredak - WRC Vozači
1.K. Rovanpera170
2.E. Evans145
3.T. Neuville134
4.O. Tanak104
5.S. Ogier98
6.E. Lappi87
7.T. Katsuta58
8.D. Sordo46