Dakar 2017 - Dražen Ćurić, završni čin
Jučer smo svjedočili zadnjem natjecateljskom danu. 12. etapa sa svojim 64 km dugačkim brzincem nije donijela ništa dramatično. Možda trebam spomenuti Španjolca Gerard Farresa i Francuza Van Beverena, momci su jučer imali identično vrijeme, što je kod motociklista prava rijetkost...
Loeb nije uspio napraviti više osim pobjediti na zadnjem brzincu i time svima pokazati tko je najbrži pilot na utrci. Mislim da je jako malo onih koji bi se to usudili osporiti. Nakon što je odustali Al Attiyah i Sainz po pitanju brzine Loeb je po mom mišljenju neprikosnoven. Šteta što smo u ranoj fazi utrke ostali njih dvojice jer borba Kataranina protiv Peugeotove ergele bi bila epska. Na žalost kralja WRC-a, na Dakru brzina nije jedini odlučujući faktor. Ove godine utrka je obilovala kompliciranom navigacijom a tu su Peterhansel i njegov pustinjski GPS u liku i djelu Cortreta njegovog suvozača bili neprikosnoveni. Ustvari i sam Mr. Dakar je jučer izjavio da je Loeb najbrži i da su oni morali voziti bez greške kako bi kompenzirali njegovu brzinu.
Dok ovo pišem razmišljam što bih mogao napisati ili kazati da je bilo glavno obilježje ovogodišnje utrke. Što ju je okarakteriziralo, obilježilo ili učinilo drugačijom od ostalih, po čemu će biti zapamćena. Ovogodišnje izdanje Dakra će biti sigurno obilježeno vodom. Iako voda i utrka koja je sinonim u svijetu sporta za jurnjavu po pustinjama, ne idu u istu rečenicu ove godine je voda u vidu kiše bila glavno obilježje utrke. Imali smo je stvarno previše, voda znači život, ustvari bez vode ne bi bilo života na planeti. Međutim u ovom slučaju voda je bila problem, nevolja i u konačnici za nesretno selo i njene žitelje u Andama smrt. Mediji su tu tragičnu nesreču strpali pod tepih i nakon otkazivanja 9. etape, kojoj je presudio taj isti odron blata koji je zatrpao selo. Interesantno niko više nije niti spomenuo tragični događaj. Za nesretne stanovnike sela je sreća što je karavana utrke baš u tom trenutku bila u blizini, pa su medicinsko osoblje sa svojim helikopterima i opremom priskočili u pomoć. Čitava situacija oko te nesreće je stvarno čudna, kao da ju je Bog ili neka druga sila pomno izrežirala, želeći staviti na kušnju utrku, njene organizatore i učesnike. Da vidi njihovu reakciju na stradanje koje se desilo. Kolika je vjerojatnost na odiseji koja traje 9000km, 14 dana, da se odron desi baš u trenutku kad ta karavana prolazi kraj tog sela. Razmišljao sam o tome, normalna stvar nemam odgovor na tu koincidenciju, ali čini mi se da ako je to bila neka vrsta kušnje za Dakariste, onda mogu reći da su je prošli. Zalost, tuga, bol koju su iskazali i pomoć koju su organizatori utrke pružili unesrećenima je očito smilovala sile koje su nemilice šamarale utrku i njene učesnike danima. Nakon te tragedije više nije bilo niti najmanjeg incidenta uzrokovanog nečim izvan okvira utrke. Po meni ovaj događaj je obilježio ovogodišnji Dakar i po njemu bi trebao biti zapamćen.
Utrka će završiti danas nakon svečanosti proglašenja najuspješnijih i prelaska ciljne rampe svih koji su došli do cilja utrke. Ne trebam naglašavati da će u toj ceremoniji biti kao i svake godine prolivene litre i litre suza radosnica. Koje će nekim čudom poput nekog iscjeliteljsko eliksira sa umornih, iscrpljenih i psihički smoždenih natjecatelja odnijeti svu bol, umor i patnju kroz koje su prolazili proteklih 14 dana.
Kad se pogase svijetla u areni i spusti zastor na pozornicu za organizatore utrke počinje najslađi dio posla a to je izračun profita. U nekoj sobici vjerojatno bez prozora nekoliko blagajnika pred opreznim okom nadzornika će upaliti mašinice za brojanje šuštavih novčanica, ručno brojanje bi im vjerojatno izlizalo kožu na prstima koliko toga ima. Upravo to je počelo ubijati duh Dakra, Nisam naivac koji misli da se Dakar organizira zbog slave i da bi svima bilo dobro. Normalno da neko mora zarađivati na tome i to je pošteno, ali ne treba biti pohlepan i sve osim profita gledati kao nužno zlo. Utrka je u silaznoj putanji po svim parametrima jer kad se počmeš prostituirati ljudi te počmu izbjegavati. Upravo je to razlog što priličan broj natjecatelja koje poznajem više ne žele ići na Dakar i startna lista im je sve kraća. A.S.O. mora razmisliti jako dobro kako će dalje jer put i način na koji idu sada njime nije dobar.
Nekih velikih timova više nema na Dakru. Neki veiiki koji su svojevrsno obilježje Dakra najavili su odlazak.Kamaz tim je najuspješnija ekipa u konkurenciji kamiona i ovo im je izgleda zadnji Dakar. Priličan broj jakih privatnih timova više nema na Dakru, jednostavno ljudi više ne žele startati. Manjim timovima je sve teže doći jer su cijene nastupa otišle u stratosferu, Dakar je izgubio svoj duh a to ne može proći bez posljedica.
Da završni komentar ne bi završio ovim lošim vibracijama red je da se vratim natjecateljima koji su obilježili ovogodišnju utrku. U svim ketegorijama smo svjedočili velikoj borbi i tim ljudima stvarno treba čestitati na svemu što su pokazali u protekla dva tjedna. Publici u Argentini, Paragvaju i Boliviji također treba zapljeskati jer s kolikom strašću i zanosom bodre i podržavaju natjecatelje je prosto nevjerojatno. Gledajući sa strane čovjek bi pomislio da im se utrkuju djeca ili bliža familija. Južnoamerikanci su dobri i strastveni ljudi, puno nižeg standarda ali mnogo većeg srca od Europljana. Pozitivna energija kojom oni dižu atmosferu oko utrke je prosto nevjerojatna. To svi učesnici osječaju i na tome su im zahvalni, najveća dragocjenost utrke je upravo ta sinbioza i sinergija između publike i natjecatelja.
Naš Gabor o toj atmosferi vjerojatno ima puno toga za reći. Ovo mu je bio 10. Dakar kojeg je završio na 73. mjestu od 143 motociklista koji su 2.1. krenuli iz Asunciona u Paragvaju. Uspješno je završio još jedan Dakar i ja mu čestitam 10. rođendan. Lijepo je imati dvije znamenke u broju nastupa na Dakru. Eto Gabor Saghmeister ju ušao u taj klub 10 i koliko znam nema se namjeru zaustaviti na njemu. GABORE ČESTITAM TI U SVOJE A I U IME REDAKCIJE AUTOMAGAZINA na još jednom završenom Dakru.
I za kraj zahvaljujem se svim čitateljima što ste nas čitali i na taj način pratili Dakar 2017. nadam se da vam nisam bio dosadan i da ćete ubuduće ostati uz Automagazin.rs .
Dakarski pozrav, Dražen Ćurić
