AutoMAGAZIN - Sport

Rallye Monte Carlo 2022

Najnovije vesti iz auto industrije

Dakar 2019 - Dan za odmor

Dakar 2019 - Dan za odmor

Hahahahha..."Poštovane dame i gospođo, pozdrav svima u Automagazinu.", kako reče Daniel Šaškin u pozdravnom videu (video pogledajte u komentaru 5. etape), svima koji prate Dakar putem automagazin.rs ... Videli ste i sami da su momci mrtvi umorni nakon 5 paklenih dana 41. izdanja Dakra...

HAHAHA... toliko su umorni da više nisu svesni šta govore. Ovaj dan odmora im je dobro došao ma šta dobro došao, bio im je neophodan kao dijabetičaru insulin ili šećer u slučaju hipoglikemijskog šoka. Ustvari, kad ste ovako iscrpljeni, ćaša vode sa šećerom legne vam dobro ko budali šamar. Nisu samo Daniel i Saša na rubu iscrpljenosti, nego i prateća ekipa, ćuli ste Daniela, "Darko ima temperaturu", ništa čudno to je u slučaju velike iscrpljenosti, zbog pada imuniteta, logična posledica. Jednostavno, Dakar vas tera do ruba, hteli vi to ili ne. Dakar je kao zla veštica koja vas mami u kuću od čokolade i kolača a onda vi završite u loncu čorbe kao mesni dodatak. Taj sjaj, slava, ushićenje i euforija koja vas preplavi kao tsunami, dok prelazite startnu rampu pred stotinama hiljada gledatelja koji vam kliču i razdragano i frenetično vas pozdravljaju je zapravo samo lepa uvertira za patnju koja je pred vama. Ne kaže se đabe "put u pakao popločen je zlatom", ta uzrečica je i u ovom slučaju skroz primenjiva. Jer da bi nastupili na Dakru potrebni su kilogrami zlata, tog dragocenog metala koji pretvarate u šuštave novčanice koje vam "zlikovci iz A.S.O:" lepo uzmu, da bi vas onda usmerili na put krvi, znoja, suza i patnje. Ko nam kriv, niko nas nije terao sami smo to hteli. Ta potreba za dokazivanjem sebi i drugima da ja to mogu, zapravo je samo jedan od načina kako se manifestira ta mazohistička karakteristika koja čući u velikom broju ljudi.
Dakar nije atletski ultra maraton za koji vam treba "samo" dobro utrenirano telo, čelićna volja, patike i nekoliko banana. Da bi nastupili na Dakru, potrebno vam je pravo malo bogatstvo. Verujte mi da i ovaj "socijalni" nastup s UTV-om na koji su se odlučili Daniel i Saša košta šestocifreni broj u evrima. Za one koji nisu dobro upoznati, DA, dobro ste pročitali, nisam pogrešio sa cifrom. Zato sam prethodno u tekstu napisao da su potrebni kilogrami zlata da bi se vozio Dakar. Veliki broj onih koji voze Dakar nisu ni blizu statusa bogataša nego su prosečni ljudi u svakom pogledu. Neki od njih godinama štede, dižu kredite i stavljaju hipoteke na vlastite domove da bi otišli na Dakar s kojeg se možda nikad neće vratili ili će se vratiti kao trajni invalidi.


Dakar je u svojoj istoriji uzeo na desetke života takmičara u svim kategorijama. To je tužna i ružna strana ove sportske avanture ali eto zanesenjaka koji su za to spremni rizikovati svoju materijalnu egzistenciju, svoje porodice, vlastito zdravlje i u konačnici život. Svake godine se skupi njih nekoliko stotina.


Moj prijatelj Tomislav Glavić, koji je kao suvozač Argentincu Martinu Maldonadu stradao u prvoj etapi i teško se povredio, juče je avionom prebačen iz bolnice u Limi u Buenos Aires gde će se nastaviti oporavljati. Tamo su ga dočekali supruga i sin pa je porodica konačno na okupu. Dodatni pregledi kojima je Tomo odmah bio podvrgnut su pokazali da nema napuknuta tri lumbalna pršljena, nego četiri, ali na sve sreću bez pomaka tako da operacija neće biti potrebna. Inače Tomo je moj glavni izvor insajderskih informacija. Jučer smo razgovarali o njegovom stanju koje se popravlja ali bolovi od posledica transporta su veliki i Tomo sve to nekako izdržava. Kako kaže inekcijske blokade pomažu ali nisu svemoguće i nakon nekog vremena popuste a nije ih dobro stalno uzimati pa se suzdržava koliko god može. Tomo je "zver" i siguran sam da će kroz nekoliko meseci ponovo biti na desnom sedištu u nekom od bolida. Kao jedan od najboljih ako ne i najbolji suvozač u Južnoj Americi veoma je tražena "roba" kod pilota dubokog džepa. Tomo koji živi u Argentini završio je u svetu RALLY-a zapravo preko mene. 2010g. kad sam nastupio po drugi put na Dakru pomagao mi je kad smo stigli u Buenos Aires i poveo sam ga kao pratioca na trku. Sledeće godine je bio u timu kao snimatelj i akreditovao sam ga kao novinara vozio je moj drugi prateći auto i tako se inficirao virusom Dakra. Tomo je imao obrt za uređenje interiera i od toga je živeo. Da se nismo upoznali 2010. verovatno nikad ne bi završio u trkačkom sedištu. Iz tog razloga se i lićno osećam delimično odgovornim zbog ovoga što mu se desilo, eto dobar primer kako nam slučajnosti mogu iz temelja promeniti život.


U toku dana sledi nastavak...

Dan odmora je prilika da se malo više "pozabavim" minulim događajima i svemu onome što ne stignem apsolvirati dok mi dinamiku izveštavanja diktira svakodnevni ritam etapa i tempo koji ne ostavlja puno prostora. Tu je delomično problem i vremenska razlika kao i dužina samih etapa.


Vratit ću se onoj priči sa Loebovim trostrukim bušenjem gume u 4.etapi. Buggy bolidi u pravilu imaju dva rezervna točka jedan prednji i jedan stražnji zbog različitih dimenzija. Za treći rezervni točak ustvari nema više mesta na autu jer su točkovi na buggy vozilima dosta veći od onih koji se koriste na AWD bolidima za koja su limitirani su na 81cm visine ili prečnika. Kod buggy bolida limita nema. Loeb se u bivak nakon četvrtog brzinca dovezao na felni s potpuno raspadnutom gumom. Elena njegov suvozač je bio toliko iznerviran i frustriran time da je koliko sam uspeo shvatiti za sve krivio pogrešku u roadbooku ili ti putnoj knjizi koja ih je odvela verovatno na oštro kamenje gde su bušili gume. Čak sam video u reportaži Eurosporta da je uspoređivao roadbook sa Peterhanselovim iako mislim, da je napravljena pogreška prilikom štampanja svi bi ju imali. Da je nedostajala neka stranica koja se izgubila kod uvezivanja to bi Elena morao primetiti, jer prije starta svi suvozači prekontroliraju ceo roadbook i posebno si flomasterima označavaju kritična mesta i znakove upozorenja čuvene uskličnike. Kako god Elena je bio toliko frustiran da je rekao Loebu da više neće nastaviti utrku na što mu je Sebastien uzvratio šta ćemo sad ceo dan do sutra šetati po gradu. Dok je Loeb to pričao u kameru Elena je već bio u šetnji na "hlađenju usijane glave". Očito je ta terapija urodila plodom jer su petu etapu odvezli što se ono kaže iz inata i pobedili sa deset minuta prednosti. To se u sportu često dešava kad te nešto iznervira nakon toga iz sebe izvućeš najbolje što imaš.


Također sam spomenuo prekid 5.brzinca koji je zapravo spasio veliki broj takmičara od verovatnog odustajanja. Zadnjih 50km brzinca je bio stvarno pakleni teren u kojem bi mnogi zapeli, jer za svako sledeće vozilo koje dolazi teren je sve gori i teži za prolazak jerbo kolotraci i razbijena struktura površine tla bez obzira o kojoj vrsti terena se radi pesak, zemlja ili nešto treće postaju teže prohodni i točkovi dublje upadaju. Pored toga spustila se toliko gusta magla da posade ovih jedinih devetnaest automobila koji su uspeli proći prije prekida brzinca nisu mogli, kako same posade kažu, videti vrh haube bolida koliko je bila smanjena vidljivost. Al Attiyah i njegov suvozač Matthieu Baumel su stvarno odradili savršenu vožnju jer su praktično vozili na slepo kroz gustu maglu i bazene feš-feša. Oni su probijali put jer su bili prvi pa je Loebu i ostatku konvoja bilo lakše slediti njihove tragove. Ne zovu bez razloga Al Attiyaha "sin pustinje". Mogu reći samo BRAVO MAJSTORI !!!


Zbog te magle helikopteri nisu mogli letiti u toj zoni i organizator po drugi put u 5. etapi zbog sigurnosnog aspekta menja predviđeni plan brzinca. I ovaj put potpuno opravdano. I za kraj za one koji ne znaju šta je to feš-feš objasnim o čemu, kakvoj "pošasti" se radi i zašto ga svi takmičari često spominju kao veliki problem koji im je otežao dolazak do cilja. Postoje mnoge vrste peska od tvrđiih prema mekšima. Što su čestice peska krupnije to je on tvrđi i lakše prohodan. Čestice peska tj. njihov dijametar se kreće od 0,0625mm do 0,004mm što je skorom pa dijametar mikroskopskih čestica. Što je dijametar čestica manji to ćete dublje upadati dakle feš-feš je nešto poput najnežnijeg dečijeg pudera. Jedina dobra stvar vezana uz to prašnjavo zlo je kad vam uđe u oči zbog sitnoće čestica suze ih u trenu rastope pa nemate problema sa zrncima u oku.


Kako nastaje feš-feš? Usitnjavanjem stena zbog atmosferskih delovanja one se pretvaraju u pesak što više vremena traje delovanje to su sitnije čestice. Na feš-feš se najćešće naleće u usecima između dve dine jer vetar bez obzira s koje strane duva sa dina prvo diže najsitnije čestice koje se skupljaju u zavetrini između tih brdašaca od peska i zato je tamo najmekše. Ređe se nailazi na "bazene" feš-feša u ravnicama a tamo ih stvaraju slabi vetrožni vrtlozi koji mogu dići u zrak samo najsitnije čestice. Toliko je mekan da nije dobar ni za sex, kada bi raširili ćebe i legli s devojkom u nameri da zabijete koji penal, ništa od toga, svo troje: devojka, ćebe i vi potonuli bi u to prašnjavo čudo.


!999 u Mauritaniji sam na ravnici uleteo s oko 150km/h u jedan takav bazen, ja sam odleteo na jednu stranu, motor na drugu, bilo je toliko meko da se nisam ni najmanje povredio osim što su mi usta i kaciga bili puni prašine. Kad u to uletite ništa ne vidite, stvarno kao da je neko ugasio svetlo, totalni mrak koliko je taj oblak prašine koji dignete u zrak svojim kretanjem neproziran. Trebalo mi je 15 minuta da sebe i motor izvučem iz te pošasti. Kad sam se vratio kući s Dakra još dva meseca kasnije iz ušiju mi je ispadao sadržaj Sahare. Ovaj video će vam delomično pokazati o čemu se tu radi.


VIDEO:



Daniel Šaškin i Saša Biterman se polako pripremaju za start, prateće ekipe odrađuju svoj posao. Pred takmičarima je 810km dugačka etapa ujedno i najduža na ovogodišnjem Dakru. Brzinski ispit je dugačak 309km daleko je krači od najdužeg ove godina ali prema informacijama koje sam dobio od Tome mog vernog insajdera to je najteži brzinac ove godine. Kao što se često potvrđuje duljina nije uvek presudni faktor (lepši spol bi o tome mogao puno toga kazati) i tko danas dohvati cilj etape velike su šanse da će završiti utrku.


Poštovani "sljedbenici" Automagazin.rs, ako imate kakvih pitanja vezano uz Dakar, pucajte, ako budem znao s veseljem ću Vam odgovoriti.


Dražen Ćurić

Rally Sweden 2024 - VIDEO

Rally Sweden 2024 - VIDEO

Drugi reli u kalendaru FIA Svetskog reli šampionata - Rally Sweden 2024, je iza nas. Najbrži je bio Esapekka Lappi u automobulu Hyundai i20 N Rally1...

Kalle Rovanpera povlači ručnu?

Kalle Rovanpera povlači ručnu?

Nedavno je 23-godišnji Kalle Rovanpera osvojio svoju drugu titulu reli šampiona sveta. Iako možda deluje logično da talentovani Finac treba da nastavi istim tempom napred, izvori bliski svetskom šampionu kažu, da je Kalle umoran i da želi da napravi pauzu...

123456. . .395
Rally Sweden 2024 - Thierry Neuville
Slika nedelje
Poredak - WRC Vozači
1.K. Rovanpera170
2.E. Evans145
3.T. Neuville134
4.O. Tanak104
5.S. Ogier98
6.E. Lappi87
7.T. Katsuta58
8.D. Sordo46